U MORU fast foodova koji se i dalje oslanjaju na prženo, masno i teško, Zagreb je napokon dobio osvježenje koje ide u potpuno suprotnom smjeru – brzo, zdravo i, što je možda najvažnije, stvarno ukusno. Novo mjesto na adresi Vlaška 17, svega nekoliko minuta hoda od Trga bana Jelačića, već na prvi pogled odudara od klasične ponude u centru grada.
Glavni detalji
Riječ je o simpatičnom, novootvorenom lokalu zanimljivog interijera – zidovi su ispisani i vizualno živahni, a cijeli prostor odiše opuštenom, urbanom energijom. No, ono zbog čega se dolazi u Broccoli Band nisu samo fotogenični detalji, nego koncept koji Zagreb dosad nije imao: juhe kao fast food.
U fokusu su kremaste povrtne juhe koje dolaze u jestivim čašicama od kruha – i to ne bilo kakvog. Čašice se pripremaju od svježe smjese obogaćene sastojcima poput kurkume, spiruline i lana, što im daje dodatnu nutritivnu vrijednost, ali i zanimljive okuse i boje. Osim što izgledaju atraktivno, one su i dio zero waste filozofije ovog mjesta – nema plastike, nema nepotrebne ambalaže, a sve što dobijete jestivo je.
Ponuda je jednostavna i promišljena: svaki dan po dvije juhe. Jedna je uvijek juha od brokule, svojevrsni zaštitni znak lokala, dok se druga mijenja ovisno o svježim namirnicama koje vlasnici, Anton i Kateryna, pronađu na tržnici tog jutra. Upravo ta svakodnevna promjena daje dodatni šarm cijeloj priči.
Šta je još važno
Kad sam stigla nešto iza podneva, već se formirao mali red. Ispred mene je bilo troje ljudi, a iz razgovora se dalo naslutiti da neki od njih nisu ovdje prvi put. Za mjesto koje je tek nedavno otvoreno, to je najbolji mogući znak – očito rade nešto kako treba.
Kada sam došla na red, zaposlenik me zamolio da pričekam dok se jestiva čašica malo ne ohladi jer su je taman ispekli, a ja sam sjela za jedan od dva stola koje imaju u lokalu. Nakon nekoliko minuta i za samo 5 eura dobila sam prilično debelu čašicu napunjenu juhom od brokule za koju sam se odlučila (u ponudi su tog dana imali još i juhu od rajčice).
Iako se neki odlučuju popiti tu juhu, ja sam ipak zamolila za žlicu, a već pri prvom zalogaju bilo mi je jasno zašto se o ovom mjestu naveliko priča. Juha je bila ukusna, okrepna i zasitna, tijesto hrskavo, bez neugodnog raspadanja i taman dovoljno debelo da ne promoči (toga me najviše bilo strah).
Zaključak
Ovo su najvažnije informacije koje su trenutno dostupne o ovoj temi.