KRASNODAR RORA rođen je 23. ožujka 1945. na Visu, gdje je njegov otac partizan tijekom Narodnooslobodilačke borbe upoznao lokalnu djevojku. Neobično ime dobio je jer je u Visu tada boravio visoki časnik Titove vojske koji je inzistirao da mu roditelji daju rusko ime s obzirom na to da su ruska imena tada bila popularna. Majka je imala težak porođaj, koji njegova blizanka nije preživjela.
Glavni detalji
Samo nekoliko mjeseci nakon njegova rođenja i oslobođenja u Drugom svjetskom ratu obitelj se preselila u Šibenik, gdje je Rora odrastao i kao 16-godišnjak debitirao za istoimeni klub koji je tada igrao drugu jugoligu.
U Dinamo je došao 1964. s 19 godina i puno desetljeće bio je neizostavan dio zagrebačke momčadi, sve dok mu tadašnja pravila nisu dopustila odlazak u inozemstvo.
“Zamjerali su mi što nisam otišao u Hajduk. A u Dinamo sam otišao iz inata jer se govorilo da bi mi navijači Šibenika zamjerili odlazak u Hajduk. Odnosi između Šibenika i Hajduka tada nisu bili najbolji. Tako su Aralica, Žaja i Nadoveza govorili da neće u Hajduk pa su ipak otišli, ali ja sam se zainatio”, objasnio je u jednom starom intervjuu Rora razloge svog odlaska u Zagreb, usput ističući svoj “dalmatinski temperament”.
Šta je još važno
A zapravo je sve već bio dogovorio s drugim zagrebačkim klubom Trešnjevkom, njegov otac je čak dobio popriličan predujam, ali u posljednji čas pojavio se Dinamo i “ukrao” ga. S vremenom se ispostavilo da je to bio vrhunski potez Modrih.
U narednih 10 godina Rora je za Dinamo odigrao 459 utakmica i postigao 37 golova, a vrhunac karijere bio mu je osvajanje Kupa velesajamskih gradova 1967. Bio je i strijelac u finalu protiv Leedsa. Bio je fantastično lijevo krilo i tvorio je ubojiti tandem s centarforom Slavenom Zambatom, još jednim Dinamovim Dalmatincem. “Suni Rora Zambati na glavu”, tih godina je bio najpopularniji povik na Maksimiru.
“Kad u finalu prestižnog europskog natjecanja postignete gol i još k tome pobijedite, onda je sasvim razumljivo da mi je to i najdraži gol i najdraža pobjeda u karijeri”, rekao je svojedobno Rora i objašnjavao važnost tog natjecanja: “Iz Italije ste imali tu Juventus, Napoli, Bolognu i Torino. Iz Španjolske Barcelonu, Valenciju, Sevillu i Bilbao. Portugal je imao Benficu i Porto, Nijemci Werder, Eintracht i HSV. Tada su 62 kluba igrala Kup velesajamskih gradova. Ne trebam naglašavati kakva je to konkurencija bila.”
Zaključak
Ovo su najvažnije informacije koje su trenutno dostupne o ovoj temi.